Godine 2019. živjela sam na Novom Zelandu sa bivšim partnerom. Odlučili smo se zadržati nekoliko mjeseci u Nelsonu, slatkom gradiću na moru na sjeveru južnog otoka. Upoznali smo predivne prijatelje preko Couchsurfing profila i oni su nas primili pod svoje krilo. U istom gradu smo se već dva puta preselili u kratkom roku što je, uz posao, bilo podosta stresno. Kako smo iz zadnjeg doma trebali iseliti jako brzo, izazovno je bilo pronaći drugi dom u tako kratkom periodu za narednih 6 tjedana. U pomoć nam je u čas posla otvorenog srca uskočio Luke, prvi couchsurfer i do tada već jako dobar prijatelj kojeg smo upoznali kada smo došli u Nelson.
Luke je predivna duša. Maor koji je sa svoje dvije kćeri živio u kući na dva kata. Neupitno je bilo da ostajemo kod njega koliko god nam je potrebno. Oslobodio je svoju spavaću sobu za nas i sredio verandu kako bi mogli imati doručak i kavu pod vedrim nebom svako jutro, i uvečer leći na drveni pod i gledati zvijezde. On je sebi uzeo madrac i odlučio spavati vani, na drugom djelu verande koja je okruživala kuću. Kako ludo! Kakva osoba! Kod njega smo proveli zadnjih 6 tjedana i bilo nam je genijalno. Živjeti s njim prava je avantura. Radio je kao izbacivač u jednom poznatom nočnom klubu tako da bi pola tjedna u kući bilo dosta mirno, a ostatak njegova vesela energija. Na kraju sam završila raditi u tom klubu kao šanker, za malo dodatne zarade i radi puno zabave! Ugošćivali smo ostale couchsurfere i putnike tako da je u kući uvijek bilo plesa, svirke i zajednickog kuhanja. Jako volim couchsurfing bas radi toga- istomišljenici, djeljenje avantura i instant motivacija, upoznavanje kulture kroz život lokalaca i na kraju krajeva- nova prijateljstva.
Znali smo da će biti nemoguće napraviti novčanu razmjenu s Lukeom, ali smo pokušavali do zadnjega dana. Kupovali smo namirnice, kuhali, održavali kuću urednom i jako puno se zabavljali. Divno je iskustvo ugošćavati putnike u stranoj zemlji. Poklonili smo lijepe darove curama i njemu. Spakirani i spremni za cestu, sjeli smo s njim za doručak da se raskusuramo. Nikako nije htio prihvatiti novac. Nije mi to bilo ugodno jer sam se osjećala kao da sam toliko blagoslova dobila, a ne mogu niti približno vratiti.
Luke apsolutno zaslužuje nagradu za naj toplije, naj inspirativnije i naj skromnije biće. Na koji način pokazati toliku količinu zahvalnosti? Nakon dugog grupnog zagrljaja rekao nam je nešto što je od tad moja zvijezda vodilja. Rekao je: “Od vas ne želim novac, to mi ništa ne znači. Več mi obećajte da ćete svaki put kada vam kroz život prođe duša kojoj je potrebna pomoć, učiniti to otvorenog srca i sjetiti se mene.” Na taj način idemo u krug, na taj način liječimo i činimo dobra djela. Dižemo svijest i dijelimo prave životne vrijednosti. Hvala ti Luke, ti veliki, nježni, soul opening prijatelju velikog srca! Vrijeme provedeno u Nelsonu s kiwi prijateljima je bilo jedno od mojih najvećih iskustvenih učenja o međuljudskim odnosima i iskrenim prijateljima.
Ako je moja priča pokrenula nešto u tebi, pozivam te da primjenjuješ Lukeov životni savjet i djeliš čaroliju dalje. Od duše do duše. From Fairy to Fairy.
