Pri kraju putovanja i života na Novom Zelandu, odlučila sam sebi obogatiti život nečime što me privlačilo čitavu godinu. Nešto duboko i tranformirajuće što će mi zaokružiti cjelokupnu priču u tom dijelu svijeta do idućeg puta.
Vipassana meditacija. Prvi put sam čula za Vipassanu od tadašnje najmodavke u jednoj predivnoj kući na pješčanoj Tahunanui plaži u Nelsonu. Iako je kuća bila daleko najljepša u kojoj sam do tada imala prilike živjeti, bilo je neugodno i izazovno zbog najmodavaca tako da je moj period tamo bio dosta kratak (tada se pojavio Luke). Život nam uvijek šalje znakove, bitno ih je primijetiti i čuti poruku koju šalju. Iako naš odnos nije procvao, zaista sam zahvalna na mostu i usmjerenju koji mi je ta osoba donijela. Najmodavka je podijelila svoj put iscjeljenja od alkoholizma kroz Vipassanu. Iako je godinama odlazila na odvikavanje, ništa joj dugoročno nije pomoglo. Sve do Vipassana meditacije.
Čula sam poruku za sebe i počela sam dublje istraživati. Sasvim dovoljno da se odlučim prijaviti. Stavljena sam na listu čekanja, potvrdila sam svoj engleski jezik i upala u Vipassana centar koji se nalazi u prašumi iznad Aucklanda. Centar se uvijek nalazi daleko od civilizacije i buke. 10 dana plemenite tišine, 10 dana redovničkog života. Ustajanje u 4 ujutro, spavanje u 9 uvečer. Buđenje zvukom gonga. Nije dozvoljen kontakt očima, nije dozvoljen ekran niti ikakve vrste izražavanja. Život u tišini. Muškarci i žene su u odvojenim smještajima. 10 sati dnevno meditacija = 100 sati meditacije u 10 dana. Kroz 10 dana bivanja sa samom sobom puno procesa prolazi kroz glavu i tijelo. Ja ću podijeliti neke bitne dijelove svojeg iskustva.
Želim istaknuti moć bivanja sa samim sobom u potpunoj tišini i svoje uvide. Kada ste posljednji put bili potpuno sami u tišini 10 dana? Prva 4 dana osvještavanja nadusnice i toplinu daha koji se spušta na nju, misli su glasno vikale: moja je glava puna smeća, moja je glava puna smeća! Bilo je apsolutno nemoguće utišati te misli. Glavom su prolazile svakakve životne situacije, većinom loša iskustva, sram, ljutnja, pokušaj popravljanja prošlosti, traženje izlaza, opravdavanja, nedostajanja, tuga, usamljenost… 80 ljudi u istom prostoru sjedi u tišini, a moje misli poput zvijeri viču glasno i snažno kao da žele izletiti van iz tijela brzinom svijetlosti. Kroz dane tišine i vraćanja fokusa na nadusnicu, moje su se misli pomalo utišale i krenuli su konkretniji zadatci. Bila su potrebna 4 cijela dana i 4 noći da se misli utišaju! Možete li zamisliti koliko je mnogo senzacija na našem mozgu kroz život? Iduće dane fokusirali smo se na prepoznavanje senzacija na tijelu. Svrbež, bol, utrnutost, škakljanje, štipkanje… Bilo koja vrsta senzacije koju tijelo prirodno proizvodi. Kada se senzacija na tijelu pojavi, promatramo njezin proces pojavljivanja i odlaska. Od glave do pete.
Misli prolaze, osjećaji, uvidi, shvaćanja, pojave se i prođu. Sjedim u nepomičnom meditativnom položaju na podu i vraćam svijest na momenat kad se glava uključila i odlutala. Predano vračam fokus na određene dijelove tijela i prolaznost senzacija. U ulozi sam promatrača. Sve ide u krug, krug života. Promjena je konstantna i jedina trajna. See it as it is. To je sve. Bez svoje racionalizacije i bez svoje mape kroz koju gledaš svijet. Bez romantiziranja i uljepšavanja, umanjivanja i uveličavanja. Vidi stvari onako kakve jesu. U Vipassani trajnost promjene učimo direktno kroz tijelo. Senzacije dolaze i prolaze, od vrha glave do nožnih prstiju i natrag. Tako teče životna energija kroz nas, snažno i živo. Kada se zaustavimo možemo ju gotovo opipati, jasno čujemo poruke tijela i svoju intuiciju.
Tijekom dana imamo sat vremena za thinking walk kroz junglu. Koliko je lagano povezati se sa prirodom. Mozgu je sve zanimljivo i smiješno, osjećala sam se ponovo kao djete. Svakim danom sve više opušteno i zaigrano dok sam bila u šumi. Jesensko šareno lišće puno žilica života, detalji kore drveća apstraktno oblikovani, drvenastog mirisa pomješanog s mahovinom. Svaki milimetar glatkoće i izbočine sam izraženo osjetila na jagodicama prstiju. Inicijali i poruke koje su prijašnji studenti ugravirali nalazili su se na nekoliko drveća. Svježi šumski zrak milovao je moju kožu. Svaka senzacija je vrlo izražena, sve se duboko osjeti i poziva na usporavanje. Kvaliteta svih osjetila pruža osjećaj punoće života u mom tijelu. Kakva ljepota! Ispod mostića u šumi nalazi se maleni potok u kojem bi, uvečer kada padne mrak, izašli na vidjelo plavi svijetleći crvići. Iako sam ih imala prilike vidjeti na puno različitih lokacija na Novom Zelandu, ovo iskustvo je bilo očaravajuće. Cjelokupni osjećaj ogromnog napretka iz dana u dan uz podršku prekrasne novozelandske prirode je neopisivo močan. Od tada držim svoje tijelo s više svijesti i volim ga kao svetu silu kakva jest.
See it as it is.
Znaš li priču o slonu i šest slijepaca? Svaki je slijepac dotaknuo jedan dio slona i donio svoj zaključak o njemu – onaj koji je dotaknuo nogu rekao je da je slon kao drvo, drugi je dotaknuo kljovu i rekao je da je slon kao koplje, treći je dotaknuo bočnu stranu i kaže da slona doživljava kao zid, četvrti je dotaknuo rep i rekao je da je slon kao uže, peti je dotaknuo uho i rekao da je slon kao lepeza, i šesti je dotaknuo surlu kazao je da je kao zmija. Svi su djelomično bili u pravu, ali su u cjelini bili u krivu.
Koliko ti se puta u životu dogodilo da nisi u potpunosti sagledao, osjetio cjelinu nečega, a zaključio si svoje stajalište?
Vipassana je za mene bila naj izazovnije i naj značajnije životno učenje do sada. Upravo po izlasku iz meditativnog centra odlučila sam se za nove edukacije i mijenjanje profesionalnog smjera u Neurolingvističko programiranje. U jesen iste godine našla sam se na prvom modulu. NLP me odmah oduševio jer primjećujem veliku sličnost sa učenjima iz Vipassane, posebno kada dolazi do uloge promatrača, otvaranja srca, prepoznavanja i balansiranja emocija, širenja vidika, prihvaćanja, prepuštanje promjenama i mijenjanje percepcija.
Tijekom coaching seanse sa mnom dotičemo se svega navedenog. Kada odlučimo pogledati duboko u sebe, vidjeti dio sebe koji vec dugo trazi ljubav, u potpunosti ga prihvatiti i pružiti što je potrebno, tada se srce i beskrajne mogućnosti otvaraju za nas.
